RADOSNI POZDRAV

Novo jutro..Novi dan.
Pozdrav od srca ostavljam,
dok dalje kroz život
koračati nastavljam...
ane
 photo 13813657_10209995124339533_795223082655642563_n.jpg
Brojač posjeta
699852
MOJA AMAJLIJA

Onog dana kad prestanem maštati(kad se probudim bez snova),kad prestanem biti dijete znat

ću da me više nema...

Kad oči zatvorim ja sam opet djevojčica koja sanja u mirisu jorgovana.


Stihom mojim
ljubav se tkala
Sve dok se nije
u svaku poru utkala..
A,sada ljubav
smireno diše
dok moja ruka
neke nove verse piše..


kućo mala kamena
ljubav si mi u srce utkala


u pletenom ruksaku
skrivam razigran dječiji osmijeh,
ljubim sjećanja..
BISTRA SI RIJEKO

Bistra si rijeko
zlatnom bojom Sunca
protkana..
Nitima odraz
u oko mi prelijevaš..
Dušom skupljam kapljice
kao perle biserne..
Nižem ih
pa ih u tebe prosipam..
Ne želim dio tebe
životu da otkidam..
Bistra si rijeko..
Modra si kao sukno
u plavo obojano..
Dodirujem te..
Svježinom daruješ me..
Bistra si rijeko
zlatnom bojom Sunca
protkana..

28.svibnja 2009.


OD PČELE DO BRNISTRE
Kao pčele oko košnice
zaigrale misli moje
nemirne.
Razigrane,za slatkoćom
ticala svoja
ispružile.
Želja za medom
neopreznim ih učinila.
Nestašne,razletjele se
bezopasne,žalac svoj
duboko u sebe
pospremile.
Podatnima se
u nježnost pretvorile.
U željama,zablistale
rijeke beskrajne,plave
duboke kao riječi
nepresušne.
Osjećam u sebi igru
zamršenu,neobjašnjivu,
riječima neiskazanu.
Osjećam sve to dok
zamišljeno promatram
brnistru žutu,mirisnu
na mom stolu zatočenu.
Žute se klasovi ljeta
dok brnistra
na mom stolu cvjeta.
23.5.2011.

NOĆ U JUTRU
Neki čudan strah
nesvojstven meni
misli moje
zaokupio.
Na stjenkama srca
težinu ostavio.
Kroz noć
prošetala neka
čudna stvorenja.
Zaigrala nešto
sa smislom njima,
meni ostavila
težinu.
Poželim,
otvoriti kišobran
dok sunce sja.
Poželim,
biti luckasta ja.
Zaintrigirati one
koji misle da
znaju sve.
Ništa od toga!
Stegovne granice
još uvijek su tu.
Čekam da svane
želim zagrliti zoru.
Sunce kad grane
jačina tuge
odmah padne.
Misli postaju sjajnije,
vedrije,opuštenije.
A,ja jutrom grlim
svaki osmijeh
koji stigne.
03.11.2011.u 07:05


MIRIS BOSILJKA
Uvijek kad ostanem sama kao dašak vjetra mojim mirom prošetaš..
Nije to od jučer
Nevidljiv si nemir mom jutru,danu i noći..
Tiho ušetaš u moje misli..
Opirem li se tvom dolasku?
Nisam,jer te tako nevidljivog kao nježnost osjećam..
Vrijeme zaustavljaš..Budeš moj mir,moja tišina,ljepota trenutka..
Mjesec što zvijezde svoje ljubi..
Bosiljka se miris mojom sobom širi..
Stručak lavande ostavljaš pri dolasku svakom..
Pronađem ga mirisnog sjetom obojanog..
Mirisima me grli tama noći..
Pitam se koliko često i da li ću te više u san dozvati moći..

ane ričima i slikom
Arhiva
PORUKA SRCA I DUŠE

Virtualni putnici,čitate li ova slova znači da ste zalutali u ovaj moj svijet.Plavo-ljubičasti svijet,svijet stvarnosti i snova,svijet u bojama jorgovana,mirisu bosiljka,lavande i ruzmarina.Zastanite na trenutak,pročitajte i sve na svom mjestu ostavite.Hvala vam svima kako vidljivima tako i onim nevidljivima.Vi ste poticaj svakom mom novom slovu.Neizmjerno sam vam zahvalna na tomu.

USJENIVRBE - KANTUNAL - U MODRIM DUBINAMA = ANE ..

599709_628386477178852_2095239248_n
NEKA SVIRA
Blog
petak, travanj 13, 2018

U prirodi meni nikad nije dosadno..di god da okom kreneš neko biće sretneš..kad sam granu odmakla nju sam spazila..nije baš lipotica neka..nisam provjeravala da li je možda začarani princ..a i zašto bi..nisam ni ja princeza..Tongue out.. vratila sam joj zaklon njen pa neka iskoči kad joj se bude htjelo..Kiss..a sve ni se čini da će biti i mladih skakačica..u mom kraju ovakvu vrstu žaba nazivaju zapuvača..

30594958_2343707462313403_6539119654126747648_n



usjenivrbe @ 12:56 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 9, 2018

Nije bitno u šta posadiš cvit..di god ga badneš on će niknuti i lipotom uzvratiti..tulipan ovaj lipo cvita..nije u bronzinu..nije u vrčini..kajinu ili starom vodokotliću..nije ni u polivajki..evo ga lipa i rumena u vojnom kazanu..Pozdrav svima koliko vas ima..Kiss


30124805_2337398259610990_6031013748720795648_n_1

usjenivrbe @ 22:31 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, ožujak 17, 2018

U zadnje vrime sve češće i češće listam albume..posebno one stare..sa starih slika smješe se draga lica kojih više nema,lica onih  koji žive u sjećanjima i kao takvi ispunjavaju naš dan..spomenemo ih se sami ili u razgovoru sa drugima...izmane suzu pa osmijeh na lice..ne smijemo tugovati što nisu više sa nama..možda je bolje misliti  o tome kako je dobro što su svojim postojanjem obogatili naš život...kako bilo da bilo..imamo pravo na suzu i osmijeh..

  16681460_1750734428277379_8765103865127098351_n

164986_690692594281573_1669314262_n_001_zps4b2d87b4



usjenivrbe @ 22:08 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
197688_209635219053982_5527778_n



usjenivrbe @ 21:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 13, 2018

Na zidovima

oslikane sobe

zapisani su

najsretniji osmijesi...

U njima

pohranjeni su

najljepši

otkucaji tebe..

13.03.2006.-13.03.2018.

Počivaj u miru brajo moj.

Voli te seki.

16711730_1743805772303578_6045111267372245451_n

usjenivrbe @ 21:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 12, 2018

Kad utiša bura

usnut će valovi..

More će zadrijemati

na krilima tišine..

ane


11050708_1088927404458088_8713045067634651842_n

usjenivrbe @ 21:24 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, ožujak 9, 2018

Kad jutro dušom,sunčano grane

tihano se probude i nove nade.

Zaplave nebo

obojaju dan i bude on nasmijan.

Bude životom darovan.

I uvijek se pitam

zar je potrebno tako malo,

tek zraka sunca

tek topli osmijeh, nečiji glas

da odagna teške  misli isti čas.

A,tako je to..Bezbroj pitanja odgovore čeka.. I neka..Polako,strpljivo,smireno.. Sve će doći na svoje mjesto..

Ane


1534993_841996072484557_1882220337_n

usjenivrbe @ 22:22 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 28, 2018

Evo samo par fotkica iz mog malog snijegom posutog grada..Priznajem fotke nisu moje,ali jesu mojih sugrađana..Možda su bili u boljim uvjetima za fotkanje od mene..WinkZnam sigurno da im neće biti krivo što sam ih prenijela na blog..

28168048_2520732481485237_4228388832485141794_n

. 28277068_1636133196469928_6688849868005130579_n

  28576609_1636133323136582_151622453738687440_n  28377820_1636134726469775_4539348793521063607_n 

28378115_1909181412456679_2984505036918227523_n

Prednja fota snimljena je u Baćini..Meira za ptičice brine..

28279402_2115144035386865_209107700005142673_n

Procvitali bajam fotkala je Ines..

Bome se je lipo zaledilo u mom gradiću..

Minus di god da pogledaš..WinkTongue outKiss




usjenivrbe @ 20:35 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, veljača 23, 2018

Previše slučajno da bi bila slučajnost..Jednostavno se dogodi..Mali razgovor,slika u inboxu i košulja donesena u ruksaku..I to sve u jednom danu..Volim tragove koji me ispunjavaju..One koji neopipljivo prolaze kroz moj dan..Volim što volim i kada se čini

kraj..Nema kraja..Svaki kraj ima svoj početak...

16864389_1757765497574272_6275367310582543722_n

Slijedim slučajnosti ako uopće postoje..Jutro je sivo..Neka..Izaći će sunce..Kad tad..

16807728_1757765507574271_7282349429257946861_n

Moje misli koje ja razumijem..Misli koje ne traže da ih drugi razumiju..Misli koje zaslužuju biti zapisane..I jesu..I neka su..Moje su..A ovo je moj dnevnik..Mjesto koje trpi moje škrabotine..Pa dok trpi vrijedi i zapisati.. Slijedim slučajnosti ako uopće postoje..Noć je hladna..Neka..Triba misli ušuškati..

usjenivrbe @ 21:12 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 22, 2018

26993200_2230533073630843_2709115987086218418_n

usjenivrbe @ 22:27 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
DOBRO MI DOŠLI
Znam da mogu uljepšane boje dana sniti.
Znam da mogu i hoću sanjar biti,s mjesečinom hodati,s prvim suncem jutarnju kavu piti.
Ja sam ona koja zna,ona koja umije sanjare da razumije.
Obična ljubavna pjesma(ima li običnih ljubavi-nema)čaroban osmijeh ostavlja na rubu plavog neba.
Naslonjeni su dodiri nebeskom ljepotom protkani.
Kao u bunilu zanosno mirišu otkopčani dodiri u toplini raskopčane mjesečine.
Tko ima pravo(nitko) sanjaru reći,budalo...
U šapatu zvijezda sanjari uvijek radosno liježu u svoja gnjezda.
Cvrkuću tišine,ljube dubine,osvajaju svemir.
Svilenkastim vlatima lepršaju zavjese na sanjarskim vratima.
Tim otvorenim dušama,čista srca osmijeh ne silazi s lica.
Uđite bez kucanja,sve vas voli sanjalica.

NE DAJTE DA SNOVI UMIRU !!

Od snova rastemo. Svi su veliki ljudi sanjari. Oni vide stvari u mekoj sumaglici proljetnoga dana ili u crvenoj vatri dugih zimskih večeri. Neki od nas dopuštaju da takvi snovi umru, ali drugi se brinu o njima i štite ih, njeguju u lošim danima, sve dok ih ne dovedu na sunce i svjetlo koje uvijek dolazi onima koji se iskreno nadaju da će se njihovi snovi ostvariti.....Thomas Woodrow Wilson

NEDODIRLJIVOST...

U isprekidanim naborima mojih misli..U otkucajima mog dana,dotakni neki dio,poseban dio,tkanico mog jutra..Ustaneš li rano,nosi mi misli nepovratno..Objesi me onako prividno na neki klin..Želim promatrati obrise mog tijela dok bude nestajalo u damarima mojih otkucaja..
Ponesi me zoro,plava..Ponesi me more,modro..
Stani ti,prijatelju,prijateljice,neznanče,neznanko..
Vidiš li da gorim u groznici koju život čini..Stani bez osvrtanja na nebuloznost koja nevezano istječe iz bremenitosti mojih misli..
Sagledaš li me kroz cijeli niz dosadašnjih pisanja,vidjeti ćeš me u nekoliko djelova..Naoko nevezani cjelinu čine..
Pusti me prijatelju,prijateljice,neznanko,neznanče,na trenutak samo..Želim udahnuti..Trebam gluho  prostranstvo za odmor svojih misli..
Raspletu se jutrom..Kihoću cijeli dan..Umore me..Izmore..Noć mi košmarnom učine..
Jedina ljepota doplovi lađom s bijelim jedrima u obliku plutajućeg sna..
Na jedrima ušivena je paleta boja kojom sam ti smirenost obojala..Ostani zauvijek trajna boja na mom nevidljivom slikarskom platnu..Može biti plava kao nebo..Modra kao more..Žuta kao livada satkana od latica i maslačaka..Može biti bijela kao pjenasti oblak ili tratinčica u travi..Kao prozirna kap rose na listu..
Puštam se sanjarenjima kada  stvarnost nahranim i napojim..Ponekad se i u snovima o konope života spotaknem..Zato me pustite u mirise djetinjstva..Dijete u meni neka se igra svemira..Dijete u meni neka kamenčiće u bunar baca..Skinite mi onaj ozbiljni osmijeh koji mi je život nametnuo već od devete godine..
Zbog njega i zbog svega ostalog..Zbog svakog ožiljka vremenom zarezanog,želim ovo dijete u sebi viđati što češće..
Zbog svih tih naleta misli,sudaranja i buke koju čine,na trenutak samo zavući ću se u nedodirljivost..
30.0žujka.2010.

U KUFERU SE NAĐE MISTA KAD JE BESIDA PRAVA PRIJATELJSKA,ČISTA...HVALA
Bože moj di mi to živimo, šta se to događa sa ljudima, prijateljima,nema više pisama, nema više gitara uz rijeku, more ili bilo koju vodu, može i baru, ljudi biže doslovno jedan od drugoga, jer sami sebe imaju pun kufer.( T )
HVALA TI ZA DIZAJN
OČI MOJE MAJKE...

Plave su oči tvoje,
plave kao plavo more..
Plavu im boju
tuga povremeno smrači..
Ali,ti uvijek znaš
učiniti da im misao
za dalje sjajnu boju vrati..
Zbog toga si pojam snage
iz koje i ja snagu crpim..
Ne želim da tvoje srce
više nikakvu bol trpi..
Što je bilo,
vratiti se ne može..
Nitko majko,ne može
iz svoje kože..
Idemo dalje..
Budi snaga moja,
ja ću snaga tvoja..
Plave su oči tvoje,
plave kao plavo more..

ane


VOLI TE SEKI
Ispred mene more modro,
iznad mene plavo nebo i
uspavano sunce..
U noći  mjesec će sa
zvjezdama doći..
Samo tebe nema i neće te biti..
Ti ćeš i dalje biti dio mog stiha
dio moje napisane riječi..
Dio si moga dana i kao takav
daleko si od zaborava..
Svakog trinaestog jače nego inače
uzimaš mi misli..
Uzimaš srce i veći dio mene..
Često,prečesto moje misli k nebu lete..
Odlučila sam možda je vrijeme da te pustim od sebe..
Duši tvojoj da otvorim vrata..
Da je pustim da slobodna 
nebeskim prostranstvima hodi..
Neka je nosi pjenasti val
kao bijelu lađu na vodi..
Ovog trinaestog ožujka godine četvrte
na ovim stranicama pišem posljednji
stih za tebe...
Pisat ću ih i dalje na bijelom listu
s tugom u srcu i suzi na licu..
Riječi drugima nevidljive samo meni dodirljive..
Ne želim svojom tugom druge tužnima činiti,
zato od danas svakog trinaestog 
moja tuga je samo moja tuga..
Tišina si moje tišine..
Nemir mog nemira..
"Opet je legla noć
na moj samotni krov.
Opet u mom srcu
žamore glasovi mutni".
Opet te jače nego ikada živog ćutim..
Znam sve je to privid i poželjna varka..
Tebe više nema i neće te opipljivog biti..
Ja ću i dalje s tugom daleko od svih
u mislima na tebe u tišini suze liti..
Dok mjesečina tvoj grob posipa..
Dok sunce zlaćano zlati..
Dok ptica pjeva u grmu obližnjem..
Počivaj u miru Božijem!
Voli te tvoja Seki..
13.03.2010.


SLIKE IZ SNA
Mjesečinom hodam
zlaćanom bojom
posuta..
U uglu oka kao biser
bol je zastala..
Kao simbol trenutka
ostala,prije nego je duša
ushićeno prodisala..
Soba je mirisnim
laticama zamirisala
dok sam ja slike sna
zapisivala..
28.07.2011.

KIŠNI DAN
Zaspalo je jugo
danas u ovom
kišnom danu..
Zaspalo je jugo
na kišnom dlanu.
Rominja kiša
jesenskim lišćem
plovi niz ulicu.
Rominja kiša
sa zaspalim
osmijehom na licu.
Očima kupim
boje ovog dana.
Zasivio dan oči moje
zelene boje.
Zaspalo je jugo
u ovom kišnom danu.
Osjećam te
kao kapljicu
na svom dlanu.
26.10.2010.
JUTRO BOJE LAVANDE


Splelo se jutro
u mirisnim grančicama
bosiljka i ružmarina..
Polako odmotajem
nakupljeni nektar
protekle noći i
prosipam po jutru
boje lavande..
Na jastuku
punom šapata
uz dvije tri
kapljice lavande
zadrijemao je
miris ljubavi..
Na licu mu
posebna milina..
Uljuljan sniva
čaroliju dodira..
- sjena -

OSJEĆAJ
Koračam danas,
poruku srca nosim...
Koračam danas,
užurbanost je u duši...
Koračam vremenskim
prostranstvima...
Razbijam svake sumnje,
uvijam ih u prozirnost života...
U otkucajima jutra mjerim bilo dana...
Smireno krvotokom mojim rasipam
crvenu boju života i ljubavi...
Sretneš li me,
u osmijehu prepoznaj se.
DAROVAN DAN

na izvoru života
u bistrini praskozorja
u sunčevoj zraki
u trave vlati
kapljici dok blista
čekat ću te vedrog lica
nasmijana..lica ozarena
dođi polako..ne žuri
navikla je čekati ova žena
možda u vremenu čekanja
odlučim odustati od lutanja
u tišini jutra
dok se vjetar s kosom igra
dok mi nježno
usne i obraze dira
čekat ću te
srca uzdrhtalog..samo dođi
bit će to poseban dan
dan nama darovan

20.ožujka 2008.

U HALJINI OD SATENA

Tihim taktovima
noć danu pozdrave šalje.
Zadrhti sunce u sutonu
dok mu žutu boju
mjesec užurbano krade.
Vragolan jedan
kako je samo vrijedan.
Obećao je zvjezdama
donijeti boju žutu
da ne lutaju
po noćnom putu.
Osvijetli im put
mjeseče žuti,osvijetli
da dragi ne zapne
dok dragoj žuri.
Čeka ona njega
u haljini od satena
dok se plava boja
u ljubav prelijeva.
Na usnama joj
osmijeh ljeta
na ljubav što u sjećanjima
drijema.
Biserne nanizale se misli
dok joj dragi tijelom klizi.
Raskošno zamirisali
rascvjetali vrhovi,
zažuborili potočići.
Poljubac se u poljupce
pretvorio,od tijela
buktinju strasti stvorio.
Usne su usnama
krik zadovoljstva ušutkale
dok su se strasti smirivale.
U haljini od satena
još i danas jedna ljubav
drijema.
27.03.2011.

Index.hr
Nema zapisa.