RADOSNI POZDRAV

Novo jutro..Novi dan.
Pozdrav od srca ostavljam,
dok dalje kroz život
koračati nastavljam...
ane
 photo 13813657_10209995124339533_795223082655642563_n.jpg
Brojač posjeta
699020
MOJA AMAJLIJA

Onog dana kad prestanem maštati(kad se probudim bez snova),kad prestanem biti dijete znat

ću da me više nema...

Kad oči zatvorim ja sam opet djevojčica koja sanja u mirisu jorgovana.


Stihom mojim
ljubav se tkala
Sve dok se nije
u svaku poru utkala..
A,sada ljubav
smireno diše
dok moja ruka
neke nove verse piše..


kućo mala kamena
ljubav si mi u srce utkala


u pletenom ruksaku
skrivam razigran dječiji osmijeh,
ljubim sjećanja..
BISTRA SI RIJEKO

Bistra si rijeko
zlatnom bojom Sunca
protkana..
Nitima odraz
u oko mi prelijevaš..
Dušom skupljam kapljice
kao perle biserne..
Nižem ih
pa ih u tebe prosipam..
Ne želim dio tebe
životu da otkidam..
Bistra si rijeko..
Modra si kao sukno
u plavo obojano..
Dodirujem te..
Svježinom daruješ me..
Bistra si rijeko
zlatnom bojom Sunca
protkana..

28.svibnja 2009.


OD PČELE DO BRNISTRE
Kao pčele oko košnice
zaigrale misli moje
nemirne.
Razigrane,za slatkoćom
ticala svoja
ispružile.
Želja za medom
neopreznim ih učinila.
Nestašne,razletjele se
bezopasne,žalac svoj
duboko u sebe
pospremile.
Podatnima se
u nježnost pretvorile.
U željama,zablistale
rijeke beskrajne,plave
duboke kao riječi
nepresušne.
Osjećam u sebi igru
zamršenu,neobjašnjivu,
riječima neiskazanu.
Osjećam sve to dok
zamišljeno promatram
brnistru žutu,mirisnu
na mom stolu zatočenu.
Žute se klasovi ljeta
dok brnistra
na mom stolu cvjeta.
23.5.2011.

PORUKA SRCA I DUŠE

Virtualni putnici,čitate li ova slova znači da ste zalutali u ovaj moj svijet.Plavo-ljubičasti svijet,svijet stvarnosti i snova,svijet u bojama jorgovana,mirisu bosiljka,lavande i ruzmarina.Zastanite na trenutak,pročitajte i sve na svom mjestu ostavite.Hvala vam svima kako vidljivima tako i onim nevidljivima.Vi ste poticaj svakom mom novom slovu.Neizmjerno sam vam zahvalna na tomu.

USJENIVRBE - KANTUNAL - U MODRIM DUBINAMA = ANE ..

NEKA SVIRA
Blog
srijeda, studeni 22, 2017

Rekla kako ću češće..pa evo opet zabušavam...Vidim komentar od drage mi Zore..kaže došla i Dalmatinka..nisam vidila..vidit ću..baš mi je drago..jučer uz popodnevnu kavicu spomenemo blogiranje,a ona će meni bojin se da sam zaboravila lozinku..vidim nije ili je listala rokovnike..ja još uvijek sa svog laptopa ne mogu na blog..zato se pomalo švercam..a odavde nemam pojm kako dodati fotkice..a njih hvala Bogu uvijek imam..priroda i ja..još uvijek prijatelja dva..

jutros naletim na misli pametnog Pabla Nerude..

Polagano umire

onaj tko ne putuje,

onaj tko ne čita,

onaj tko ne sluša glazbu,

onaj tko ne nalazi

zadovoljstvo u sebi...

Priznajem ne putujem....Čitam...Slušam glazbu...Nalazim zadovoljstvo u sebi...

Znači..Dobro je živim...

Živili mi i vi svi...Kiss

 

usjenivrbe @ 08:51 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, studeni 14, 2017

Svitu moj lipi,blogerski..evo san se izborila i na blog uspila..ali od kuda,pitanje je sad..lipo je bit pametan,uporan..bit mlad...jesam uporna..pametna je upitno..mlada nisam to je činjenica,ali u duši jesam..srce dušu sluša pa i ono u skaldu sa njenim direktivama kuca..ali laptop me ne sluša..neće pa neće..neda mi u sjenu,neda u dubinu,neda u kantunal..neda nigdje..logiranje mi preko njega uopće ne ide..a meni pravo došlo da na blog svoj svratim..da vam se javim..da vam kažem novosti i tako..

srića ako ja nisam pametna imam pametan mobitel,ali za njega triba imat dobro oči,a ako ne oči onda bar dobar oćale..i  tako skombinirala ja nešto i evo me samo da znate da sam živa..da dišem..nadam se da ste i vi  svi dobro i zdravo..

za sada samo toliko od mene...pisat ću nadam se češće..iako je ovdje sve nekao utišalo..ali blog je uvik bio nekakav naš osobni dnevnik..bez obzira što je dostupan svima..slobodno se more reći..sve nas manje ima tu..u svakom slučaju pozdrav svima koliko vas ima..

zdravi i veseli bili Kissvoli vas AneKiss

usjenivrbe @ 08:05 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 27, 2017
Jutros nekako s noge na nogu rivom..koga sretnem srčano mu se javim..onima u daljini mahnem..nekako sam utišala..kao da se bojim rivom vikati..pogled u more i privezane čamce..misli me vuku događaju od prethodnog dana..teška nesreća..izgubljeni životi..kao da je sada važno tko je kriv i ima li krivaca..more je takvo..uzima i daje..i kada je kao staklo,pazi ga se..
cilo vrime mislim o tome kako su V.M. i V.Š. preživjeli..imaju mogućnosti rođendan dva puta slaviti..ne poznajem sudbine drugih sudionika ove teške nesreće..ali znam da su njih dvojica imali gubitke..da im je dio srca već davno u plavim visinama pohranjen..i pitam se onako ljudski..pita me srce i duša..jer priznajem u crkvu ne idem,ali u nešto jače i snažnije od ljudskog roda..virujem..ja to jednostavno ne poznajem i ne mogu objasniti..i neka me proziva tko hoće..ja sam takva iskrena i malkicu zbunjena,a dobra ko kruv...govorila je meni moja mater.."Anka,ima nešto i u to Nešto i ja virujem"...a ja kao i moja mater tražim znakove u malim stvarima..u cvrkutu kosa koji uredno do njene kućice i dan danas svraća..u pužu koji ima udarac na svom oklopu i kojega prepoznajem..i kojeg sam i neki dan našla ispod suhog lišća..i opet ga njim prekrila..u cvijetu,u ruži..u blavorima..u korniju-kornjači..miijun znakova samo ih treba znati prepoznati..prisvojiti ih kao svoje i sa njima uljepšati svoj dan..
znala sam da ću se opet odmaknuti od teme..to mi se često dogodi..ali dobro..
htjela sam reći da sam sigurna da je u spašavanju njih dvojice sudjelovalo plavo Nebo i kristalići iz modrih visina...nečije ruke..nečije zrake..njihova sudbina koju su nažalost morali oplakivati..ono Nešto i hvala Mu na spašena dva ljudska bića..
Hvala i tebi draga moja Ana..  Hvala za jutrošnji zagrljaj..moram priznati da je bilo puno lakše koračati..osmijehom zagrliti svaki skalin na malom mostiću..svako moje "dobro jutro" dalje bilo je puno glasnije..lipo je zagrljaj primiti i zagrljaj dijeliti..i ne treba nam razlog za to..spontano i iskreno..
Koliko god nas tužne misi okupirale..koliko god mi tuge za sobom vukli..olakšat će nam udijeljen ili podijeljen osmijeh ili zagrljaj..
 
usjenivrbe @ 10:37 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 19, 2017

Ima me..nema me..a u stvarnosti ima me..nema da me nema...i tako..malo tamo..malo vamo..više tamo..manje vamo..i prolaze sati,dani,mjeseci..proša Dan žena..proša i Uskrs..neka vam je svima sretan i blagoslovljen..neka vas samo lipote od života prate..neka vam tuge nikada ne svrate..ili..ako svrate..neka se ne zadržavaju dugo..neka se ne utabore kod vas..zdravlje neka vam bude dugovječno..

proljeće nam došlo i evo već na brzinu prošlo..jutros mi svi umisto..dobro jutro..vele..zima nam se vratila..dugo je zimi do zime mirovati..pa se dobrano uzjogunila i proljeću se nametnula...negdje kiša..negdje vitar..snig pada...

Jorgovani su procvitali i već prošli..ruže cvitaju..maju se raduju..neveni odsvakuda niču..kadifice i viole mirišu..trava se zeleni..bit će posla meni..

i nije da mi je teško..meni nikad nije teško..i nije da mi je dosadno..to nikako..i nisam bolesna fala Bogu..trudim se..radim i više nego što mogu..palo kiše..pa iz zemlje sve niče..nika bob..nikla kapula..nikli krompiri..sve to sada triba malkicu okopat..neka raste ..neka buja..lipo ćemo papapti..još ima i maslinova ulja..

sad će brzo i lokalni izbori..triba birat gradonačelnika..najviše me ljuti kad se oni koji budu izabrani ništa ne trude..u predozbornim govorancijama dobrano zaebu ljude..a onda plesnu guzicom na fotelju..pa je dobro izližu minimalno dva puta po četiri godine..pravo im se oslača i nedaju se maknuti s nje..onda se dogodi promjena..kontamo bit će bolje..kad ono zna se dogodit i još gore..ali šta možemo..birat ćemo dok hodamo i dok na izbore moremo..

evo i ja ovo pišem onako kako me misli ponesu..a nikako da me ponesu na neku romantičnu temu..di mi to nestade..tko mi to odnese..posa..obaveze..godine..hm..vrag bi ga zna..a ista san ja..

i evo nema slike..nema tona..ima nešto nabacanih slova... i neću preveć duljit...pozdrav s osmijehom ostaviti svima vama i morat ću se javit i prije Prvog maja..

zdravi i veseli bili blogeri...i ne samo blogeri...

svi oni koji svrate,a nemaju blogerske alate..

(pogledgore,ljubav(bilja),modrinaneba,netkodaleko,verica moja draga fejs frendica..i svi drugi da ne nabrajam više...Kiss)

Cool


usjenivrbe @ 11:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 8, 2017

evo mene i mog prvog kako se ono kaže... kvragu..aha selfie..možda sam mogla nabaciti malo pudera,rumenila...ali nisam..nemam ja toga..puder ne koristim neka bora..rumenilo mi bura po obrazima nacrtala..možda sam mogla uronit u šal  i zamotat se da se vrat ulipša..ali nisam..naglasak je na mojoj smokvi u ogrlici..smokva koju sam ubrala i osušila,a kćer je dala u staklu zaliti i eto lipe uspomene..bilo bi dobro ponovit berbu smokava od prošle godine..polako vidit ćemo šta Bog da...ima još vrimena... možda ne ide ogrlica uz radni đilet,ali đilet bubrege grije...možda ovo..možda ono..nebitno..to sam ja..svakodnevna..obična žena..a takvih nas je najviše..

SRETAN VAM DAN ŽENA ŽENEEEEE....Kiss


 Image and video hosting by TinyPic

usjenivrbe @ 11:28 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
NE DAJTE DA SNOVI UMIRU !!

Od snova rastemo. Svi su veliki ljudi sanjari. Oni vide stvari u mekoj sumaglici proljetnoga dana ili u crvenoj vatri dugih zimskih večeri. Neki od nas dopuštaju da takvi snovi umru, ali drugi se brinu o njima i štite ih, njeguju u lošim danima, sve dok ih ne dovedu na sunce i svjetlo koje uvijek dolazi onima koji se iskreno nadaju da će se njihovi snovi ostvariti.....Thomas Woodrow Wilson

NEDODIRLJIVOST...

U isprekidanim naborima mojih misli..U otkucajima mog dana,dotakni neki dio,poseban dio,tkanico mog jutra..Ustaneš li rano,nosi mi misli nepovratno..Objesi me onako prividno na neki klin..Želim promatrati obrise mog tijela dok bude nestajalo u damarima mojih otkucaja..
Ponesi me zoro,plava..Ponesi me more,modro..
Stani ti,prijatelju,prijateljice,neznanče,neznanko..
Vidiš li da gorim u groznici koju život čini..Stani bez osvrtanja na nebuloznost koja nevezano istječe iz bremenitosti mojih misli..
Sagledaš li me kroz cijeli niz dosadašnjih pisanja,vidjeti ćeš me u nekoliko djelova..Naoko nevezani cjelinu čine..
Pusti me prijatelju,prijateljice,neznanko,neznanče,na trenutak samo..Želim udahnuti..Trebam gluho  prostranstvo za odmor svojih misli..
Raspletu se jutrom..Kihoću cijeli dan..Umore me..Izmore..Noć mi košmarnom učine..
Jedina ljepota doplovi lađom s bijelim jedrima u obliku plutajućeg sna..
Na jedrima ušivena je paleta boja kojom sam ti smirenost obojala..Ostani zauvijek trajna boja na mom nevidljivom slikarskom platnu..Može biti plava kao nebo..Modra kao more..Žuta kao livada satkana od latica i maslačaka..Može biti bijela kao pjenasti oblak ili tratinčica u travi..Kao prozirna kap rose na listu..
Puštam se sanjarenjima kada  stvarnost nahranim i napojim..Ponekad se i u snovima o konope života spotaknem..Zato me pustite u mirise djetinjstva..Dijete u meni neka se igra svemira..Dijete u meni neka kamenčiće u bunar baca..Skinite mi onaj ozbiljni osmijeh koji mi je život nametnuo već od devete godine..
Zbog njega i zbog svega ostalog..Zbog svakog ožiljka vremenom zarezanog,želim ovo dijete u sebi viđati što češće..
Zbog svih tih naleta misli,sudaranja i buke koju čine,na trenutak samo zavući ću se u nedodirljivost..
30.0žujka.2010.

HVALA TI ZA DIZAJN
OČI MOJE MAJKE...

Plave su oči tvoje,
plave kao plavo more..
Plavu im boju
tuga povremeno smrači..
Ali,ti uvijek znaš
učiniti da im misao
za dalje sjajnu boju vrati..
Zbog toga si pojam snage
iz koje i ja snagu crpim..
Ne želim da tvoje srce
više nikakvu bol trpi..
Što je bilo,
vratiti se ne može..
Nitko majko,ne može
iz svoje kože..
Idemo dalje..
Budi snaga moja,
ja ću snaga tvoja..
Plave su oči tvoje,
plave kao plavo more..

ane


VOLI TE SEKI
Ispred mene more modro,
iznad mene plavo nebo i
uspavano sunce..
U noći  mjesec će sa
zvjezdama doći..
Samo tebe nema i neće te biti..
Ti ćeš i dalje biti dio mog stiha
dio moje napisane riječi..
Dio si moga dana i kao takav
daleko si od zaborava..
Svakog trinaestog jače nego inače
uzimaš mi misli..
Uzimaš srce i veći dio mene..
Često,prečesto moje misli k nebu lete..
Odlučila sam možda je vrijeme da te pustim od sebe..
Duši tvojoj da otvorim vrata..
Da je pustim da slobodna 
nebeskim prostranstvima hodi..
Neka je nosi pjenasti val
kao bijelu lađu na vodi..
Ovog trinaestog ožujka godine četvrte
na ovim stranicama pišem posljednji
stih za tebe...
Pisat ću ih i dalje na bijelom listu
s tugom u srcu i suzi na licu..
Riječi drugima nevidljive samo meni dodirljive..
Ne želim svojom tugom druge tužnima činiti,
zato od danas svakog trinaestog 
moja tuga je samo moja tuga..
Tišina si moje tišine..
Nemir mog nemira..
"Opet je legla noć
na moj samotni krov.
Opet u mom srcu
žamore glasovi mutni".
Opet te jače nego ikada živog ćutim..
Znam sve je to privid i poželjna varka..
Tebe više nema i neće te opipljivog biti..
Ja ću i dalje s tugom daleko od svih
u mislima na tebe u tišini suze liti..
Dok mjesečina tvoj grob posipa..
Dok sunce zlaćano zlati..
Dok ptica pjeva u grmu obližnjem..
Počivaj u miru Božijem!
Voli te tvoja Seki..
13.03.2010.


Broji od 05.09.2007.
Index.hr
Nema zapisa.