MOJA AMAJLIJA

Onog dana kad prestanem maštati(kad se probudim bez snova),kad prestanem biti dijete znat

ću da me više nema...

 photo 970249_4982641160855_1485086179_n-002_zps5fe492b1.jpg

Kad oči zatvorim ja sam opet djevojčica koja sanja u mirisu jorgovana.


Stihom mojim
ljubav se tkala
Sve dok se nije
u svaku poru utkala..
A,sada ljubav
smireno diše
dok moja ruka
neke nove verse piše..


kućo mala kamena
ljubav si mi u srce utkala


u pletenom ruksaku
skrivam razigran dječiji osmijeh,
ljubim sjećanja..
Photobucket
I OVDJE ME IMA

Mojih riječi ima:
..u projektu 
PJESMA NAD PJESMAMA

**** 
..u zbirci SLOVOM I SNOM 
KLD
Rešetari,rujan 2009.


..u zbirci blogera VEČERAS SE...
Kulturni centar Bilje,2010

..u zajedničkoj zbirci

MOJA LJUBAVNA PJESMA

KULTura sNOVA,2012.


.. u zajedničkoj zbirci
MORE NA DLANU
KULTura sNOVA,2012.



..u zajedničkoj zbirci
DODIRI DUŠA
u izdanju KULTura sNOVA
prosinac,2012.

 Photobucket

..u zajedničkoj zbirci
VALENTINOVO
u izdanju KULTura sNOVA
veljača 2013
.
 photo 603145_516324178398366_593439190_n-001_zpsb1dc1b2b.jpg
..u zajedničkoj zbirci
MORE NA DLANU
KULTura sNOVA
travanj 2013.

 photo 482090_556149747749142_558608554_n_zps295047ff-001_zps456cf1cf.jpg
Zahvaljujem svima
koji su mi na ovaj način ukazali dobrodošlicu
u svijetu poezije.

Nije puno,ali godi duši.
Raduje me jer tko zna da li ću ikada moći  izdati nešto samostalno.

OVDJE POVREMENO PIŠEM

U MODRIM DUBINAMA
blog mjeseca 02-2010.
***
KANTUNAL
blog mjeseca 09-2010

Za njih mi INDEX duguje nagrade. Neka se zna da debelo lažu!


DOBRO MI DOŠLI
Znam da mogu uljepšane boje dana sniti.
Znam da mogu i hoću sanjar biti,s mjesečinom hodati,s prvim suncem jutarnju kavu piti.
Ja sam ona koja zna,ona koja umije sanjare da razumije.
Obična ljubavna pjesma(ima li običnih ljubavi-nema)čaroban osmijeh ostavlja na rubu plavog neba.
Naslonjeni su dodiri nebeskom ljepotom protkani.
Kao u bunilu zanosno mirišu otkopčani dodiri u toplini raskopčane mjesečine.
Tko ima pravo(nitko) sanjaru reći,budalo...
U šapatu zvijezda sanjari uvijek radosno liježu u svoja gnjezda.
Cvrkuću tišine,ljube dubine,osvajaju svemir.
Svilenkastim vlatima lepršaju zavjese na sanjarskim vratima.
Tim otvorenim dušama,čista srca osmijeh ne silazi s lica.
Uđite bez kucanja,sve vas voli sanjalica.

NOĆ U JUTRU
Neki čudan strah
nesvojstven meni
misli moje
zaokupio.
Na stjenkama srca
težinu ostavio.
Kroz noć
prošetala neka
čudna stvorenja.
Zaigrala nešto
sa smislom njima,
meni ostavila
težinu.
Poželim,
otvoriti kišobran
dok sunce sja.
Poželim,
biti luckasta ja.
Zaintrigirati one
koji misle da
znaju sve.
Ništa od toga!
Stegovne granice
još uvijek su tu.
Čekam da svane
želim zagrliti zoru.
Sunce kad grane
jačina tuge
odmah padne.
Misli postaju sjajnije,
vedrije,opuštenije.
A,ja jutrom grlim
svaki osmijeh
koji stigne.
03.11.2011.u 07:05


BISTRA SI RIJEKO

Bistra si rijeko
zlatnom bojom Sunca
protkana..
Nitima odraz
u oko mi prelijevaš..
Dušom skupljam kapljice
kao perle biserne..
Nižem ih
pa ih u tebe prosipam..
Ne želim dio tebe
životu da otkidam..
Bistra si rijeko..
Modra si kao sukno
u plavo obojano..
Dodirujem te..
Svježinom daruješ me..
Bistra si rijeko
zlatnom bojom Sunca
protkana..

28.svibnja 2009.

RIJEČI SUZE BRIŠU
Riječima kao more plavim
pišem sretne snove.
Riječima kao noć crna
pišem kada me savlada tuga.
Riječi zbore,
riječi govore.
Riječi suze brišu,
riječi suzama pišu.
U svakom retku
stisnuta slova stoje
kao da se moje ruke boje.
Ruka kad olovku stisne
riječi se boje da tuga
kroz njih ne vrisne.
Neka meni moje tuge,
neka sreća i radost
sjećanja pune.
Tuga je tu da me podsjeti
kako je lijepo vidjeti
me sretnu.
Sreća svako malo
tugu u zagrljaj stisne,
oduzme joj dah i otjera
od mene u isti mah.
Sreća i tuga!
Navikla sam ja na njih,
riječi jednu i drugu
pretvore u stih.


19.01.2011.
MIRIS BOSILJKA
Uvijek kad ostanem sama kao dašak vjetra mojim mirom prošetaš..
Nije to od jučer
Nevidljiv si nemir mom jutru,danu i noći..
Tiho ušetaš u moje misli..
Opirem li se tvom dolasku?
Nisam,jer te tako nevidljivog kao nježnost osjećam..
Vrijeme zaustavljaš..Budeš moj mir,moja tišina,ljepota trenutka..
Mjesec što zvijezde svoje ljubi..
Bosiljka se miris mojom sobom širi..
Stručak lavande ostavljaš pri dolasku svakom..
Pronađem ga mirisnog sjetom obojanog..
Mirisima me grli tama noći..
Pitam se koliko često i da li ću te više u san dozvati moći..

ane ričima i slikom
NEDODIRLJIVOST...

U isprekidanim naborima mojih misli..U otkucajima mog dana,dotakni neki dio,poseban dio,tkanico mog jutra..Ustaneš li rano,nosi mi misli nepovratno..Objesi me onako prividno na neki klin..Želim promatrati obrise mog tijela dok bude nestajalo u damarima mojih otkucaja..
Ponesi me zoro,plava..Ponesi me more,modro..
Stani ti,prijatelju,prijateljice,neznanče,neznanko..
Vidiš li da gorim u groznici koju život čini..Stani bez osvrtanja na nebuloznost koja nevezano istječe iz bremenitosti mojih misli..
Sagledaš li me kroz cijeli niz dosadašnjih pisanja,vidjeti ćeš me u nekoliko djelova..Naoko nevezani cjelinu čine..
Pusti me prijatelju,prijateljice,neznanko,neznanče,na trenutak samo..Želim udahnuti..Trebam gluho  prostranstvo za odmor svojih misli..
Raspletu se jutrom..Kihoću cijeli dan..Umore me..Izmore..Noć mi košmarnom učine..
Jedina ljepota doplovi lađom s bijelim jedrima u obliku plutajućeg sna..
Na jedrima ušivena je paleta boja kojom sam ti smirenost obojala..Ostani zauvijek trajna boja na mom nevidljivom slikarskom platnu..Može biti plava kao nebo..Modra kao more..Žuta kao livada satkana od latica i maslačaka..Može biti bijela kao pjenasti oblak ili tratinčica u travi..Kao prozirna kap rose na listu..
Puštam se sanjarenjima kada  stvarnost nahranim i napojim..Ponekad se i u snovima o konope života spotaknem..Zato me pustite u mirise djetinjstva..Dijete u meni neka se igra svemira..Dijete u meni neka kamenčiće u bunar baca..Skinite mi onaj ozbiljni osmijeh koji mi je život nametnuo već od devete godine..
Zbog njega i zbog svega ostalog..Zbog svakog ožiljka vremenom zarezanog,želim ovo dijete u sebi viđati što češće..
Zbog svih tih naleta misli,sudaranja i buke koju čine,na trenutak samo zavući ću se u nedodirljivost..
30.0žujka.2010.

LJUBAV JEDNA
Ljubav jedna
nije zaboravljena.
Ljubav jedna
čeka titraj vremena.
Kada?Kuda?
Hoće li zatitrati
prije svitanja?
U rijeci dubokog ponora.
Na obroncima
praskozorja.
U tihom valu
najmodrijeg mora.
Na plavom nebu,
na oblaku bijelu.
Kada?Kuda?
Misao jedna luta.
Zastane na mirisnom cvijetu.
Zagrli leptira u letu.
Postaje velika sreća
ljubavi puna.
I luta ona,tako luta.
Eh,samo da ne zaluta..
Da je ne odnese
nalet bure smjele
dok čeka pravo vrijeme.
Ljubav jedna
nije zaboravljena.
20.01.2012.
U HALJINI OD SATENA

Tihim taktovima
noć danu pozdrave šalje.
Zadrhti sunce u sutonu
dok mu žutu boju
mjesec užurbano krade.
Vragolan jedan
kako je samo vrijedan.
Obećao je zvjezdama
donijeti boju žutu
da ne lutaju
po noćnom putu.
Osvijetli im put
mjeseče žuti,osvijetli
da dragi ne zapne
dok dragoj žuri.
Čeka ona njega
u haljini od satena
dok se plava boja
u ljubav prelijeva.
Na usnama joj
osmijeh ljeta
na ljubav što u sjećanjima
drijema.
Biserne nanizale se misli
dok joj dragi tijelom klizi.
Raskošno zamirisali
rascvjetali vrhovi,
zažuborili potočići.
Poljubac se u poljupce
pretvorio,od tijela
buktinju strasti stvorio.
Usne su usnama
krik zadovoljstva ušutkale
dok su se strasti smirivale.
U haljini od satena
još i danas jedna ljubav
drijema.
27.03.2011.

** neminovnost...

Drhtave ruke miluju nagomilane godine na smežuranim obrazima.Pogled gleda u prošlost jer je budućnost sadašnjost potisnula.Iskrica u dubini oka odaje osobu vedrog duha.Ubijene nade pohranjene u čipkastim požutjelim sjećanjima.
Sve nekako na odlazak miriše.
Tamo negdje u dolinu vječnosti.
Brišem ti suzu,mila moja,ruke mi drhte.
Tebe netko tamo zove.Tebe netko tamo,čeka.
I meni će lakše biti kada vrijeme za odlazak dođe.
Tamo negdje na peronu zadnje stanice života dočekati će me svi kojima prašinu ja i kiša brišemo s hladnog mramora vječnih počivališta.
Sve je to neminovnost života i što je prije prihvatimo sretnije ćemo grliti svaki životom darovan dan.

sjena,17.11.2011. u 18:05

DOBRO MI DOŠLI
Znam da mogu uljepšane boje dana sniti.
Znam da mogu i hoću sanjar biti,s mjesečinom hodati,s prvim suncem jutarnju kavu piti.
Ja sam ona koja zna,ona koja umije sanjare da razumije.
Obična ljubavna pjesma(ima li običnih ljubavi-nema)čaroban osmijeh ostavlja na rubu plavog neba.
Naslonjeni su dodiri nebeskom ljepotom protkani.
Kao u bunilu zanosno mirišu otkopčani dodiri u toplini raskopčane mjesečine.
Tko ima pravo(nitko) sanjaru reći,budalo...
U šapatu zvijezda sanjari uvijek radosno liježu u svoja gnjezda.
Cvrkuću tišine,ljube dubine,osvajaju svemir.
Svilenkastim vlatima lepršaju zavjese na sanjarskim vratima.
Tim otvorenim dušama,čista srca osmijeh ne silazi s lica.
Uđite bez kucanja,sve vas voli sanjalica.
PORUKA SRCA I DUŠE

Virtualni putnici,čitate li ova slova znači da ste zalutali u ovaj moj svijet.Plavo-ljubičasti svijet,svijet stvarnosti i snova,svijet u bojama jorgovana,mirisu bosiljka,lavande i ruzmarina.Zastanite na trenutak,pročitajte i sve na svom mjestu ostavite.Hvala vam svima kako vidljivima tako i onim nevidljivima.Vi ste poticaj svakom mom novom slovu.Neizmjerno sam vam zahvalna na tomu.

USJENIVRBE - KANTUNAL - U MODRIM DUBINAMA = ANE ..

NEKA SVIRA
Blog
srijeda, travanj 15, 2009

U kolijevku nježno
misao spremam...
Kao dijete u bjelinu
je umotajem..
Čudne misli ovog jutra
grle moj dan..
Ne želim razmišljati
kako će biti sutra..
Danas je dan
kakav trebam..
Dan koji osjećam..
Rađanje jutra
kao rađanje života
uvijek je posebna ljepota..

- sjena -



usjenivrbe @ 07:33 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
U KUFERU SE NAĐE MISTA KAD JE BESIDA PRAVA PRIJATELJSKA,ČISTA...HVALA
Bože moj di mi to živimo, šta se to događa sa ljudima, prijateljima,nema više pisama, nema više gitara uz rijeku, more ili bilo koju vodu, može i baru, ljudi biže doslovno jedan od drugoga, jer sami sebe imaju pun kufer.( T )
KAD SE TUĐE MISLI SPOJE S VLASTITIMA
 photo 294542_10150407226329692_7560154_n-001_zps71fce8cc.jpg
MOJA BAĆINSKA JEZERA

Brojač posjeta
691048
RADOSNI POZDRAV

Novo jutro..Novi dan.
Pozdrav od srca ostavljam,
dok dalje kroz život
koračati nastavljam...

 photo 155752_643226035694896_237555201_n-001_zps07498ae0.jpg
MOJA MAIL ADRESA
OPET SU JUTROS PROCVALI...
..procvali makovi sneni,crveni..

JA NA YOUTUBE STRANICI
OD SRCA TI HVALA!
HVALA TI ZA DIZAJN
Broji od 05.09.2007.
VOLI TE SEKI
Ispred mene more modro,
iznad mene plavo nebo i
uspavano sunce..
U noći  mjesec će sa
zvjezdama doći..
Samo tebe nema i neće te biti..
Ti ćeš i dalje biti dio mog stiha
dio moje napisane riječi..
Dio si moga dana i kao takav
daleko si od zaborava..
Svakog trinaestog jače nego inače
uzimaš mi misli..
Uzimaš srce i veći dio mene..
Često,prečesto moje misli k nebu lete..
Odlučila sam možda je vrijeme da te pustim od sebe..
Duši tvojoj da otvorim vrata..
Da je pustim da slobodna 
nebeskim prostranstvima hodi..
Neka je nosi pjenasti val
kao bijelu lađu na vodi..
Ovog trinaestog ožujka godine četvrte
na ovim stranicama pišem posljednji
stih za tebe...
Pisat ću ih i dalje na bijelom listu
s tugom u srcu i suzi na licu..
Riječi drugima nevidljive samo meni dodirljive..
Ne želim svojom tugom druge tužnima činiti,
zato od danas svakog trinaestog 
moja tuga je samo moja tuga..
Tišina si moje tišine..
Nemir mog nemira..
"Opet je legla noć
na moj samotni krov.
Opet u mom srcu
žamore glasovi mutni".
Opet te jače nego ikada živog ćutim..
Znam sve je to privid i poželjna varka..
Tebe više nema i neće te opipljivog biti..
Ja ću i dalje s tugom daleko od svih
u mislima na tebe u tišini suze liti..
Dok mjesečina tvoj grob posipa..
Dok sunce zlaćano zlati..
Dok ptica pjeva u grmu obližnjem..
Počivaj u miru Božijem!
Voli te tvoja Seki..
13.03.2010.

Photobucket
OČI MOJE MAJKE...

Plave su oči tvoje,
plave kao plavo more..
Plavu im boju
tuga povremeno smrači..
Ali,ti uvijek znaš
učiniti da im misao
za dalje sjajnu boju vrati..
Zbog toga si pojam snage
iz koje i ja snagu crpim..
Ne želim da tvoje srce
više nikakvu bol trpi..
Što je bilo,
vratiti se ne može..
Nitko majko,ne može
iz svoje kože..
Idemo dalje..
Budi snaga moja,
ja ću snaga tvoja..
Plave su oči tvoje,
plave kao plavo more..

- sjena -

 photo 562602_467593843258117_422073882_n_zps65ebef2e-001_zpsa70d08f3.jpg
MAJČINA LJUBAV
OD PČELE DO BRNISTRE
Kao pčele oko košnice
zaigrale misli moje
nemirne.
Razigrane,za slatkoćom
ticala svoja
ispružile.
Želja za medom
neopreznim ih učinila.
Nestašne,razletjele se
bezopasne,žalac svoj
duboko u sebe
pospremile.
Podatnima se
u nježnost pretvorile.
U željama,zablistale
rijeke beskrajne,plave
duboke kao riječi
nepresušne.
Osjećam u sebi igru
zamršenu,neobjašnjivu,
riječima neiskazanu.
Osjećam sve to dok
zamišljeno promatram
brnistru žutu,mirisnu
na mom stolu zatočenu.
Žute se klasovi ljeta
dok brnistra
na mom stolu cvjeta.
23.5.2011.

JUTRO BOJE LAVANDE


Splelo se jutro
u mirisnim grančicama
bosiljka i ružmarina..
Polako odmotajem
nakupljeni nektar
protekle noći i
prosipam po jutru
boje lavande..
Na jastuku
punom šapata
uz dvije tri
kapljice lavande
zadrijemao je
miris ljubavi..
Na licu mu
posebna milina..
Uljuljan sniva
čaroliju dodira..
- sjena -

OSJEĆAJ
Koračam danas,
poruku srca nosim...
Koračam danas,
užurbanost je u duši...
Koračam vremenskim
prostranstvima...
Razbijam svake sumnje,
uvijam ih u prozirnost života...
U otkucajima jutra mjerim bilo dana...
Smireno krvotokom mojim rasipam
crvenu boju života i ljubavi...
Sretneš li me,
u osmijehu prepoznaj se.
SLIKE IZ SNA
Mjesečinom hodam
zlaćanom bojom
posuta..
U uglu oka kao biser
bol je zastala..
Kao simbol trenutka
ostala,prije nego je duša
ushićeno prodisala..
Soba je mirisnim
laticama zamirisala
dok sam ja slike sna
zapisivala..
28.07.2011.

OSLIKANA MISAO

Dozrijevaju dani svakim korakom života ovjenčani.
KIŠNI DAN
Zaspalo je jugo
danas u ovom
kišnom danu..
Zaspalo je jugo
na kišnom dlanu.
Rominja kiša
jesenskim lišćem
plovi niz ulicu.
Rominja kiša
sa zaspalim
osmijehom na licu.
Očima kupim
boje ovog dana.
Zasivio dan oči moje
zelene boje.
Zaspalo je jugo
u ovom kišnom danu.
Osjećam te
kao kapljicu
na svom dlanu.
26.10.2010.
DAROVAN DAN

na izvoru života
u bistrini praskozorja
u sunčevoj zraki
u trave vlati
kapljici dok blista
čekat ću te vedrog lica
nasmijana..lica ozarena
dođi polako..ne žuri
navikla je čekati ova žena
možda u vremenu čekanja
odlučim odustati od lutanja
u tišini jutra
dok se vjetar s kosom igra
dok mi nježno
usne i obraze dira
čekat ću te
srca uzdrhtalog..samo dođi
bit će to poseban dan
dan nama darovan

20.ožujka 2008.

 

LJUBAV LJUBI LJUBAV
ZALJUBLJENA DUŠA
U dubini duše,nemirno podrhtavanje.Pomiču se obrisi zacrtanog,a htjenja užurbano žele zagrliti nepoznato.Snovi se uzburkali.Valovi ih uznemirene rashlađuju.
Latice sanjive na površinu modrine isplivale.Ljepota neistraženog neobično ih privlači i u vrtlog uvlači.Sputanost odbacile,ograde dozvoljenog preskočile.
Zaplivale nježno posložene.Raspojasale se mirisne,sokovima strasti more nadojile.
Plavu mu boju zamodrile.Kao krijesnice oči se zasjajile.
Na trenutak samo,podrhtavanje duše je stalo...
-sjena-
SLIKE IZ MOG DANA
Plavo more,bila dalmatinska stina,namig svima...
..odmah nakon prvog buć triba popit kavicu..namig svima:-)     ..lipa hladovina,a cvrčci cvrče..
NAPISALI SU,A JA PODRŽAVAM...
Poezija je romantika,sentiment,ljubav.Tuga,sreća,protest,molba.Život.I smrt živi u poeziji.I treba.Jer poezija je više od života i smrti,ona ih povezuje,ona je vječna.Poezija tuguje kad pas lutalica ode u vječna lovišta,poezija pravi orgije u čast rođenja leptira.Poezija ukrašava poljubac koji sam dobio od drage,poezija oplakuje smrt prijateljstva.Poezija je sve i sve je poezija.U nama,oko nas.Prošlost,sadašnjost,budućnost.(Ivica Smolec)
DODIR SJEĆANJA
 photo zaAne-001_zps5eff96f1.jpg
NE DAJTE DA SNOVI UMIRU !!

Od snova rastemo. Svi su veliki ljudi sanjari. Oni vide stvari u mekoj sumaglici proljetnoga dana ili u crvenoj vatri dugih zimskih večeri. Neki od nas dopuštaju da takvi snovi umru, ali drugi se brinu o njima i štite ih, njeguju u lošim danima, sve dok ih ne dovedu na sunce i svjetlo koje uvijek dolazi onima koji se iskreno nadaju da će se njihovi snovi ostvariti.....Thomas Woodrow Wilson

Index.hr
Nema zapisa.